Učestalost bolesti lokomotornog sustava kod djece
Kategorija: Rehabilitacija
trcanje

Moderan, zapadnjački način života donio nam je mnoge pogodnosti, pa i produljenje životnog vijeka kakvo je još prije stotinjak godina bilo nezamislivo, ali, s druge strane, doveo je do novih zdravstvenih prijetnji i problema.

Od ranog djetinjstva ustalio se sjedilački način života, sa sve većim kalorijskim unosom i smanjenjem tjelesne aktivnosti. To je praćeno sve većim razvojem kroničnih bolesti (šećerna bolest, kardiovaskularne bolesti) i bolesti lokomotornog sustava.

Promjene životnog stila koje su se dogodile u posljednjih nekoliko desetljeća utjecale su, kako na odrasle, tako i na djecu. Ona danas imaju sve manje tjelesne aktivnosti, a istodobno gotovo neograničen pristup velikim količinama njima ukusne, slatke i masne visokokalorične hrane.

U zadnjih dvadesetak godina pojavljuje se sve veći broj bolesti kod djece koje su bile karakteristične za stariju životnu dob.

Djeca dnevno provode 5-6 sati sjedeći u školskim klupama koje su iste za prvaša i osmaša. Nakon škole dolaze kući sa teškom školskom torbom na leđima, zatim pišu zadaće za radnim ili kuhinjskim stolom, a čak se i odmor i zabava svode na sjedenje ili izležavanje pred televizorom ili računalom.

Uistinu vrijede one priče koje smo i mi slušali od starijih; „Kada smo mi bili djeca igrali smo se na livadama, čokoladu smo dobivali za Božić, jeli smo svi iz iste zdjele, nismo žvakali peciva po cesti …“, itd. Kada se naši vršnjaci prisjete svojih igara i prehrane, bilo je ipak drugačije i kvalitetnije nego danas.

Na takvo rano djetinjstvo se ubrzo nadovežu pubertet i adolescencija koji su sami po sebi krizno vrijeme, vrijeme fizičkih i psihičkih promjena. Adolescent se pokušava upoznati sa svojim „novim“ tijelom i mora početi spoznavati da tijelo funkcionira na odrastao način, da ima snagu, koordinaciju, i reprodukcijsku sposobnost. Ta prilagodba je teža kada adolescent nije upoznao svoje tijelo i imao mogućnosti „pratiti“ svoj razvoj, bilo kroz sport, rekreaciju, ili bilo kakvo drugo aktivno iskorištavanje slobodnog vremena.

Najčešći problemi i poremećaji lokomotornog sustava sa kojima se sve više susrećemo su nepravilno držanje, glavobolje, deformiteti stopala, skolioze i juvenilne osteohondroze.

Od nepravilnog držanja pati 30% djece u osnovnoj i 40-45% djece u srednjoj školi.

Kada djeca uđu u pubertet držanje tijela se mijenja, a ponekad se može i pogoršati, osobito kod djevojčica. Nagli rast, povećanje težine tijela, ali i hormonalne promjene utječu i na način držanja tijela.

Ono što se naziva lošim držanjem uglavnom nastaje zbog slabosti muskulature.

Općenito se preporuča da se dijete što više kreće, igra se, bavi sportom i svim drugim tjelesnim aktivnostima. Više pažnje zahtijevaju granični slučajevi kada postoje znaci da bi takvo držanje prilikom rasta djeteta moglo prijeći u deformaciju

Sve više djece se upućuje na neurološke preglede zbog glavobolja. One mogu biti povezane sa stresom, ali i nepravilnim držanjem. Nošenje preteških torbi, sjedenje, neaktivan odmor… dovode do bržeg zamora muskulature, bolova i napetosti u mišićima, što rezultira glavoboljom.

Potrebno je djelovati na uzrok,dakle spriječiti nepravilno držanje,uvesti više tjelesne aktivnosti

Najčešći deformitet stopala je spušteno stopalo (pes planus), te pogađa 50-80% gradskog stanovništva.

Dolazi do labavosti svodova stopala jer se stopalo još nije anatomski i funkcionalno prilagodilo opterećenju dvonošca, te se na stopalu očituju nepovoljni učinci civilizacije (stajanje, hodanje po ravnoj i tvrdoj podlozi, neadekvatna obuća).

Deformiteti stopala se u dječjoj i adolescentnoj dobi smatraju jednim od najvažnijih predisponirajućih faktora za pojavu statičkih problema i bolnih sindroma kralježnice i nogu u starijoj životnoj dobi.

Liječenje se bazira na vježbama za stopala, nošenju adekvatne obuće, i po potrebi nošenju ortopedskih uložaka.

Naša kralježnica je građena od 33-34 kralješka, a između njih se nalaze diskovi. Sve zajedno podržavaju ligamenti kralježnice te mišići prednje i stražnje strane trupa.

Postoje fiziološke krivine kralježnice, te ona tako dobiva izgled dvostrukog slova S (vratna lordoza, prsna kifoza, lumbalna lordoza, trtična kifoza).

Skolioza podrazumijeva postranično iskrivljenje kralježnice u lijevu ili desnu stranu.

Može se pojaviti i kifoza, tj. iskrivljenje kralježnice prema straga, i lordoza, tj. iskrivljenje kralježnice prema naprijed.

Od skolioza pati 5-6% djece u osnovnoj i 8-9% djece u srednjoj školi.

Ako je nužno, operativni zahvat se preporučuje tek kada dijete dosegne konačni rast-djevojčice sa 14-15god, dječaci sa 16-17godina.

U 70% slučajeva radi se o tzv. idiopatskim skoliozama kojima je uzrok nepoznat.

Ako se javi do treće godine, naziva se infantilna skolioza i ona može progredirati. Između treće godine i puberteta pojavljuju se tzv. juvenilne skolioze, a od puberteta do postizanja koštane zrelosti tzv. adolescentne skolioze.

Ako je riječ o blagoj skolozi (iskrivljenje do 10°), nije potrebno posebno liječenje. Kod iskrivljenja od 11-25° potrebna je fizikalna terapija, bavljenje sportom i stalna kontrola liječnika. Kod iskrivljenja većih od 45-50° jedina pomoć je operacija.

Kifozu treba pratiti kod djece koja rastu jer može dovesti do promjene funkcije kralježnice uz bol. Kod lordoze je najvažnije otkriti što je uzrokuje i djelovati na taj uzrok.

Sposobnost djece da podnose dugotrajna opterećenja manja su nego kod odraslih.Netočne su pretpostavke da su djeca fleksibilnija od nas, jer je njihov lokomotorni sustav puno osjetljiviji.

U doba rasta može se pojaviti skupina bolesti kao što su juvenilne osteohondroze, koje mogu biti izazvane prenaprezanjem. One su u osnovi poremećaj normalnog osifikacijskog procesa i mogu biti zglobne ili izvanzglobne forme.

Češće se javljaju kod djece sportaša, najčešće u području koljena i stopala.

Temelj za nastajanje su anatomska odstupanja, mišićno-tetivna neravnoteža u snazi i fleksibilnosti, te rast u dječjoj i adolescentnoj dobi.

Prvi simptomi su osjećaj zatezanja, zatim se javlja bol. Važno je da se pojava tih simptoma ne zanemaruje.

Liječenje je najčešće neoperativno. Najvažnije je da se započne što ranije, pri pojavi prvih simptoma. Bazira se na ublažavanju boli, smanjenju upale, pospješenju cijeljenja i kontroli daljnje aktivnosti. Provode se vježbe istezanja zahvaćene skupine mišića. Važno je djelovati na uzrok nastanka i prevenirati pojavu osteohondroza.

Primjerena tjelesna aktivnost značajno utječe na prevenciju mnogih kroničnih bolesti i bolesti lokomotornog sustava.

Potrebno je ukazati i educirati djecu i roditelje na potrebu za bavljenjem sportom ili drugim rekreativnim aktivnostima, kao jednom od važnih zdravstveno-odgojno preventivnih mjera.

Također, važno je uvesti zdravu, raznoliku prehranu koja će korisno djelovati na rast i razvoj i ispuniti sve potrebe organizma u vrijeme rasta.

Proces rehabilitacije deformiteta lokomotornog sustava dugotrajan je i zahtjevan.Kako su u pitanju djeca i adolescenti, potrebno ih je motivirati i poticati konačnim pozitivnim promjenama na tijelu, u estetskom i funkcionalnom smislu. Program rehabilitacije usmjerava se na prevenciju, popravljanju postojećeg poremećaja, te zaustavljanje napredovanja postojećeg deformiteta.

Potaknite svoje dijete na zdrav život, pružite mu primjer za to i zajedno iskoristite slobodno vrijeme za šetnje i igre na otvorenom. Preskočite obiteljske skupove pred televizorom i uzmite loptu. Uključite dijete u sport ako ono to želi i dopustite mu da samo odabere koji sport želi. Budite mu podrška, i Vi ćete se osjećati bolje, zdravije i zadovoljnije.

Zdrav način života u djetinjstvu i adolescenciji znatno doprinosi kvaliteti života u zrelim godinama!